Srbija je država Jugoistočne Evrope sa populacijom od oko 7 miliona ljudi. Iako je zemlja napravila značajan napredak u protekloj deceniji u smislu ekonomskog razvoja, njeno tržište rada ostaje uglavnom dominirano muškarcima. Žene u Srbiji i dalje se suočavaju sa značajnim barijerama u smislu pristupa kvalitetnom zapošljavanju, ostvarivanja pravičnih plaća i ostvarivanja profesionalnog napretka.
Ovaj članak ima za cilj da istraži trenutno stanje na srpskom tržištu rada iz perspektive radnica, kao i izazove sa kojima se one suočavaju u postizanju ekonomske jednakosti. Žene u Srbiji su u velikoj mjeri nedovoljno zastupljene u radnoj snazi, uz stopu učešća ženske radne snage od približno 45%. Ta stopa je relativno niska u odnosu na druge zemlje u regionu, poput Hrvatske, koja ima stopu učešća ženske radne snage od preko 60%. Spolni jaz u plaćama u Srbiji je čak i izraženiji, a žene u prosjeku zarađuju 20% manje od muškaraca. Ovaj jaz u platama je najveći među obrazovanim ženama u zemlji, s razlikom od 28% između prosječnih plaća muškaraca i žena. Postoji niz faktora koji doprinose kontinuiranoj nedovoljnoj zastupljenosti žena na srpskom tržištu rada.
Vlada trenutno razvija nacionalnu strategiju za promociju rodne ravnopravnosti na tržištu rada
Jedno od najznačajnijih je kulturno očekivanje da su žene prvenstveno odgovorne za upravljanje kućnim i porodičnim obavezama, što može ograničiti njihovu sposobnost ostvarivanja mogućnosti za karijeru. Žene u Srbiji također se suočavaju sa značajnim barijerama u smislu pristupa kvalitetnom obrazovanju, što može ograničiti njihove profesionalne mogućnosti. Uprkos činjenici da sve više žena pohađa fakultet i stiče diplome, često nisu u mogućnosti da nađu posao u svojim oblastima studija zbog ograničenih izgleda za posao i rodne diskriminacije. Vlada Srbije poduzela je korake na unaprjeđivanju situacije za radnice uvođenjem mjera poput fleksibilnih radnih aranžmana i politika roditeljskog odsustva. Međutim, predstoji još dug put u smislu postizanja prave rodne ravnopravnosti u radnoj snazi. U tu svrhu, vlada trenutno razvija nacionalnu strategiju za promociju rodne ravnopravnosti na tržištu rada. Ova strategija nastoji da se pozabavi pitanjima kao što su povećanje učešća žena na tržištu rada, zatvaranje rodnog jaza u platama i promovisanje rodne raznolikosti u vodećim ulogama.
Trenutno stanje na srpskom tržištu rada odraz je većeg društvenog pitanja u pogledu rodne neravnopravnosti. Da bi se zaista postigla rodna ravnopravnost u radnoj snazi, neophodno je da vlada i poslodavci preduzmu mjere za stvaranje okruženja u kojem žene mogu ostvariti svoj puni potencijal. To uključuje eliminaciju diskriminatornih praksi, poboljšanje pristupa kvalitetnom obrazovanju i stvaranje fleksibilnih radnih aranžmana koji odgovaraju potrebama žena. Tek kad se te mjere poduzmu, žene u Srbiji mogu imati realne šanse za postizanje ekonomske jednakosti. Iako vlada i poslodavci poduzimaju korake na unaprjeđivanju situacije za radnice, važno je da i žene u Srbiji poduzmu mjere na unaprjeđivanju vlastitog profesionalnog razvoja. Žene u Srbiji mogu iskoristiti besplatne ili jeftine programe koje nude vlada i nevladine organizacije kako bi izgradile svoje vještine i stekle dragocjeno iskustvo. Pored toga, organizacije poput Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) pokrenule su inicijative za pomoć ženama u Srbiji u pristupu kvalitetnom obrazovanju i obuci.
Kao što su deljenje posla i rad sa skraćenim radnim vremenom
Štaviše, žene se mogu pridružiti profesionalnim mrežama kako bi se povezale sa drugim profesionalkama, stekle mentorstvo i podijelile resurse. Kako bi se osiguralo da tržište rada u Srbiji postane zaista ravnopravno, neophodno je i da poslodavci imaju proaktivan pristup promovisanju rodne različitosti. To uključuje aktivno traženje kvalificiranih žena koje se prijavljuju i stvaranje kulture na radnom mjestu koja promovira rodnu ravnopravnost. Pored toga, poslodavci treba da budu otvoreni za fleksibilne radne aranžmane koji odgovaraju potrebama zaposlenih žena, kao što su deljenje posla i rad sa skraćenim radnim vremenom. Štaviše, poslodavci bi trebali poduzeti korake kako bi osigurali da se radnicama pošteno nadoknadi i da im se daju iste mogućnosti za napredovanje kao i njihovim muškim kolegama. Situacija za žene na srpskom tržištu rada polako se popravlja, ali ima još mnogo posla da se uradi. Od suštinskog je značaja da i vlada i poslodavci preduzmu konkretne korake za promovisanje rodne ravnopravnosti u radnoj snazi, kao i osnaživanje žena da preuzmu kontrolu nad sopstvenim profesionalnim razvojem. Tek tada žene u Srbiji mogu ostvariti pravu ekonomsku jednakost i imati realne šanse za uspjeh na tržištu rada.
